Pjesnik i njihalo (Poet and The Pendulum)
“BIJELE ZEMLJE SNAGE”
Kraj.
Pjesnik je mrtav.
Oštrica je pala na njega,
Vodeći ga u bijele zemlje
Snage
Nevinosti
DOMA
Sanjar i vino
Pjesnik bez rime
Pisac udovac razoren ćelijama pakla
Poslijednji savršeni stih
Još uvijek je ista stara pjesma
Oh, Isuse, kako mrzim ovo što sam postao
Vodi me doma
Odlazak, bijeg, let odavde
Vodi me pogrešnim putem u skrovište sanjara
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, kruva za hladan svijet
Oprosti mi,
Imam dva lica
Jedno za svijet
Drugo za Boga
Spasi me
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, ku*va za hladan svijet
Moj dom bio je tamo i tada
Te rajske livade
Dani ispunjeni doživljajima
Jedan uz svako nasmješeno lice
Molim te, bez više riječi
Misli iz odrubljene glave
Bez slave nadalje,
Reci mi jednom kad moje srce napravi pravu stvar
Vodi me doma
Odlazak, bijeg, let odavde
Vodi me pogrešnim putem u skrovište sanjara
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, kruva za hladan svijet
Oprosti mi,
Imam dva lica
Jedno za svijet
Drugo za Boga
Spasi me
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, ku*va za hladan svijet
“SMIREN”
Osvijetli moj scenarij
S tirkiznim slapom
S ljepotom ispod svega
Uvijek Slobodan
Povuci me iza plavoga,
Iza boli, iza kiše
Poljubac za laku noć za dijete u vremenu
Njišuća oštrica moja je uspavanka
Sjedili smo na obali i nadali se
Ispod istog blijedog mjeseca
Čije je svjetlo koje vodi odabralo tebe
Odabralo vas sve
“Bojim se. tako se bojim.
Da će me silovati opet, i opet, i opet
Znam da ću umrijeti sam.
Ali voljen.
Živiš dovoljno duga da čuješ pucnjeve
Dovoljno dugo da se čuješ kako vrištiš svaku noć
Dovoljno da vidiš kako te prijatelji izdaju
Godinama sam bio zarobljen pod ovim oltarom
Sada imam samo još tri minute i odbrojavanje
Samo želim da me plima ulovi prva i da mi smrt koju sam uvijek želio.”
“PREDSTAVA TAMNE STRASTI”
Drugi pljaškaš desno od Krista
Prepolovljen –čedomorstvo
Svijet će se opet radovati danas
Dok će se vrani gostiti trunućim pjesnikom
Svatko mora pokopati svoje
No nema druga koji će pokopati kameno srce
Sada je on doma, u paklu, služi ga dobro
Ubijen zvonom koje zvoni na pozdrav
Jutro je svanulo, gore na njegovom oltaru
Ostaci predstave tamne strasti
Koju su igrali njegovi prijatelji bez srama
Pljujući na njegov grob kako su dolazili.
Odlazak, bijeg, let odavde
Vodi me pogrešnim putem u skrovište sanjara
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, kruva za hladan svijet
Oprosti mi,
Imam dva lica
Jedno za svijet
Drugo za Boga
Spasi me
Ne mogu plakati jer oslonac plače jače
Ne mogu umrijeti, ja, ku*va za hladan svijet
“Danas, u godini Gospodnjoj 2005.,
Tuomas je pozvan od briga svijeta.
Prestao je plakati na kraju svakog divnog dana.
Glazba koju je pisao predugo je bila bez tišine.
Pronađen je gol i mrtav,
S osmjehom na licu, olovkom i 1000 stranica izbrisanog teksta.
Spasi me
“MAJKA I OTAC”
Budi miran, sine moj
Doma si
Oh, kad si postao tako hladan?
Oštrica će nastaviti silaziti
Sve što trebaš je osjetiti moju ljubav
Traži ljubav, nađi svoju obalu
Pokušaj ih spasiti sve, ne krvari više
Imaš takve oceane unutar (sebe)
Na kraju
Ja ću te uvijek voljeti
Početak.
Beauty of the Beast (Ljepota zvijeri)
[Davno izgubljena ljubav]
Drveće je ispustilo svoje lišće
Oblaci svoju vodu
Sve ovo breme me ubija
Daljina pokriva tvoj put
Suze sjećanje na tebe
Sva ova ljepota me ubija
Oh, da li mariš?
Još mi je stalo do tebe
Tako oprezno,
Ono što bi trebalo biti izgubljeno, ovdje je
Bojim se da nikada neću naći nikoga
Znam da moja najveća bol tek dolazi
Hoćemo li pronaći jedno drugo u tami,
Moja davno izgubljena ljubavi?
[Još jedna noć za živjeti]
Sigurno udaljen od svijeta
U snu, bezvremenskoj domeni,
Dijete, snenih očiju,
Majčin odraz, Očev ponos
Želio bih da ti se mogu vratit,
Još jednom osjetiti kišu,
Kako pada u meni
I čisti sve što sam postao
Moj dom je daleko, ali odmor, leži tako blizu
S mojom davno izgubljenom ljubavi, ispod crne ruže
Rekla si da imam oči vuka
Pretraži ih i nađi ljepotu zvijeri
Sve moje pjesme mogu biti ispjevane samo iz najveće boli
Svaki pojedini stih može biti rođen samo iz najveće želje
Želim da imam još jednu noć za živjeti
Svetac me blagoslovio, ispivši me potpuno
Ispljunuvši bijedu iz mene
Još uvijek griješnik siluje 1000 svetaca
Dijeleći isti pakao sa mnom
Najrazumniji izbor u nerazumnom svijetu
Budi oprezan sa zvijeri, ali uživaj u slasti koju ona nudi
[Cristabel]
„Oh, slatka Cristabel. Podijeli svoju pjesmu sa mnom.
Jer sada znam, ja sam lutka u ovoj tihoj predstavi.
Ja sam tek pjesnik koji je pogriješio u svojoj najboljoj pjesmi.
Mrtvi Dječak, koji nije uspio napisati kraj niti jednoj svojoj poemi...