The Poem -Pjesma
Sjedim ovdje u praznoj sobi
Pišem ti sada pjesmu
Vrijeme je da razmislim o onome što smo imali.
I dok sunce zalazi,
Svi moji osjećaji se bude,
Tako mi je žao, jer ti si mrtav
Kad bih ti mogla reći svu bol koju osjećam
I svu tugu koja se noćas povećava
Zašto si me ostavio ovdje samu,
Zašto si me ostavio da se sama snalazim
Je li to bilo vrijeme koje smo samo posudili.
Je li to bila naša sudbina?
Ili tek moja poslijednja fantazija,
I ostavljena sam u tuzi, u boli
Dim i tmina su u zraku,
A tvoje sjenke svuda
Sada sam upoznala svijet nazvan umiranje.
Stavit ću uže oko svoga vrata
I na kraju, ja gledam unatrag
Odustati od života je moja obrana.
Znaš li ti neki drugi način?
Molim te, vrati se i reci mi kako da ostanem.
Moje poslijednje suze pisane za tebe
Moji poslijednji plačevi koje pišem za tebe
Sva moja bol isplakuje se zbog tebe
Ove poslijednje suze koje prolijevam za tebe
Sva moja bol plače za tobom…
--Winternight-- (Zimska noć)
Mračni jauci (su) u mojoj glavi
U ovoj olujnoj zimskoj noći
Crtaju sjenu na mome srcu
Crni oblak kiši iznad mene
Pogledaj, to sam ja, nije to zadovoljstvo vidjeti
Još uvijek me okružuje tamni oblak
Bojim se, da budem druga vrsta osim svoje
A oluja bijesni i bijesni
Hladna zimska noć-nema izlaza iz tame
Nitko me ne vodi tamo kamo pripadam
Pokušavala sam disati na traci svjetla
Ja ne mogu postojati bez moje zimske noći
Pogledaj, to sam ja, nije to zadovoljstvo vidjeti
Još uvijek me okružuje tamni oblak
Bojim se, da budem druga vrsta osim svoje
A oluja bijesni i bijesni
Hladna zimska noć-nema izlaza iz tame
Nitko me ne vodi tamo kamo pripadam
Neotkrivene tajne nikada neće biti pronađene
Nema ponovnog rođenja, nema kajanja –ja nikad neću biti ona koju čuvaju
_________________
Svi ljudi imaju pravo biti glupi, ali neki previše iskorištavaju tu povlasticu...
JA živim za SADA i OVDJE. Ne za jučer, i ne za sutra, samo za ovaj trenutak, i samo u ovome trenutku. I radim što želim i kako se osjećam, i nije me briga. Voli me ako želiš, mrzi me ako se usudiš...