Our Solemn Hour -naš uzvišeni sat
Sveti duše, izbavi nas od našeg uzvišenog sata
Sveti duše, ludilo je svuda oko nas
Sveti duše! Sveti duše!
U mojim najcrnjim satima nisam mogla predvidjeti
Da će plima tako brzo dosegnuti ovaj stupanj
Ne mogu vjerovati vlastitim očima
Kako možeš biti toliko slijep?
Zar jesrce od kamena, zar nema suosjećanja u njemu?
Vrijeme nastavlja kliziti dalje a mi nismo naučili
I na kraju, što smo dobili?
Sveti duše, izbavi nas od našeg uzvišenog sata
Sveti duše, ludilo je svuda oko nas
Sveti duše, je li ovo ono što zaslužujemo,
Možemo li se osloboditi lanaca ove agonije koja nikad ne prestaje?
Treba li njih same po sebi kriviti, nevolju, bol?
Nismo li mi odustali, dozvolili to, dopustili mu da raste?
Ako ne možemo zadržati zvijer koja živi u nama
Ona će pronaći svoj put nekako, jednom u vremenu
Hoćemo li zapamtiti svu patnju?
Jer ako ne uspijemo sve će biti uzalud
Sveti duše, izbavi nas od našeg uzvišenog sata
Sveti duše, ludilo je svuda oko nas
Sveti duše, je li ovo ono što zaslužujemo,
Možemo li se osloboditi lanaca ove agonije koja nikad ne prestaje?
treba još nešto?

_________________
Svi ljudi imaju pravo biti glupi, ali neki previše iskorištavaju tu povlasticu...
JA živim za SADA i OVDJE. Ne za jučer, i ne za sutra, samo za ovaj trenutak, i samo u ovome trenutku. I radim što želim i kako se osjećam, i nije me briga. Voli me ako želiš, mrzi me ako se usudiš...