to sam napisala prije par mjeseci, pa evo da i tu postam... nisam dugo ništa pisala

Sanjam da prolazim pored tebe

Gledam plavetnilo koje se pruža pred mojim očima, a tišina ulazi u sve pore moga bića u kojem još uvijek stanuje onaj isti san, neostvaren san. Noć je hladna, tebe nema, nikog nema, samo moja duša u ovoj divnoj tišini čeka da osjeti tvoj dah... Zar je stvarno nemoguće, zar je toliko neostvarivo to što želim? Koliko puteva moram proći kako bi pronašla toplinu i dom u tvom srcu? Samo jedan tvoj pogled bi bio dovoljan da uzburka oceane moga srca, da oživi moju uvelu dušu izgubljenu u nemilim prostranstvima svemira... Stojim sama, tu u ovoj divnoj proljetnoj noći i sanjam... sanjam kako prolazim pored tebe, kako gledam tvoju kosu dok je miluje povjetarac, i zaustavljam taj trenutak neka ostane za vječnost. Sanjam o tvojoj prisutnosti koja se čini tako dalekom a moja osjetila ne mogu doprijeti do nje...Ne želim se vratiti u ono što me čeka, ili u stvarnost koja je okrutnija od divlje zvijeri, ne želim se vratiti u sjećanja na minula vremena, samo želim ostati u ovom snu dok noć miluje moje lice.

već sam rekla da mi se ovo sviđa... =)

thx again then