Prošlo je dosta vremena kako sam dolazila ovdje. Sve se nekako promijenilo, čak i je Sava postala tužna. Teško se kreće. Kao da ju boli. Ne, bolje rečeno kao da nosi nečiju bol. Krenula sam prema svom mjestu na obali ali bilo je zauzeto. Sjedila je ondje djevojka koja mi je dosta sličila, izgledala je kao da čeka nekoga a u ruci je držala crnu ružu. Prošaptala sam ''crna ruža'' i nebo se zacrni na kišu te sam brzo požurila kući. Slijedećih par dana sam se vraćala na obalu ali djevojke nije bilo.
I ponovno sam morala otići, ali rekla sam Savi da ću se vratiti i kao da sam ju čula da govori: ˝Znam, i čekat ću te!˝
Izmijenila su se godišnja doba. Dolazila sam kući ali nisam išla na obalu. Danas sam odlučila održati davno danu riječ. Otišla sam na svoje staro mjesto gdje je nastalo toliko mnogo stihova. Gdje sam otvorila dušu svojoj najdražoj rijeci. Danas je tamo opet bila ona djevojka s onom istom ružom. ''Anita, čekala sam te'' – odjednom reče. Ostala sam zatečena, otkud ona zna moje ime.
''Znam, pitaš se kako znam tvoje ime. Vidiš, ja sam duh ove rijeke koju toliko voliš. A ova bol koju nosim je tvoja bol. Došlo je vrijeme da ti predam ovu ružu. To je ruža tvojih davno i duboko zakopanih snova u tebi. Znaš dobro kad si ih zakopala, točno na ovom mjestu. Vraćam ti ju i želim da se snovi probude i da ponovo počneš pisati i svirati. Ovdje je nastalo mnogo lijepih stihova i želim da tako nastaviš tamo gdje si sada.''
''Ali zašto mi ju nisi dala prvi dan kad sam došla? ''– upitah
''Htjela sam ali vidjela sam da nisi spremna. Ako se sjećaš prvi dan mi nisi prišla kao danas. Tad si se još bojala, bojala si se da ćeš vratiti snove i da ćeš ponovo biti povrijeđena. Ovako ti je bilo lakše, nisi osjećala, nisi se obazirala jesi nekoga povrijedila. Ali konačno si shvatila da to nisi ti. I sad si spremna da ti predam ovu ružu. Izvoli i postani opet ona djevojka puna snova.''
Uzela sam ružu i djevojka je nestala, postala je dijelom rijeke. Nasmijala sam se, izvadila blokić i kemijsku koje uvijek imam kraj sebe i počela pisati o ovome događaju. Ruža je stajala kraj mene i bacila sam pogled na Savu koja više nije tako teško tekla. Sunce ju je obasjalo i izgledala je kao da se smije.
A ja? Ja sam vratila snove i onaj strah da ću biti povrijeđena, ali sad je taj strah manji jer sam upoznala krasne ljude koji me razumiju i koji su krasni prijatelji.
HVALA VAM!

Mislim da sam je već negdje pročitala... jesi li ti Angel of music na kojem forumu?

Jesam

jako lijepo...metaforično, sviđa mi se

ooops, zaboravih reći da mi se jako sviđa

meni se sviđa =)

Hvala. Puno od vas tri znači pohvala jer uvijeke otvoreno kažete što mislite o nečijem umjetničkom ostvarenju

uvik volim pohvaliti dobar rad