U jednom malu gradiću, na sjeveru Francuske otvoren je novi dućan lutaka... Nije bio nešto posebno velik, imao je 2-3 manjih prozora, kroz kojih je nazirala svjetlost.
Mala Anette je živjela u centru grada, nekoliko kuća udaljenih od dućana. Jako je voljela lutke. U svojoj sobi, imala je u svakom čošku „planine“ lutaka. Cijela soba na temu lutke.
Pošto se Anette bližio rođendan, roditelji su odlučili povesti je po novu lutku. Kad su stigli, dopustili su joj da odabere nešto. Bilo je tu raznovrsnih lutaka, keramičkih, drvenih... No, Anette je nešto skrenulo pogled.
Bila je to porculanska lutka, duge zlatne kose i crnih očiju. Naravno, roditelji su htjeli kupiti lutku, kako bi udovoljili svojoj maloj Anette, no nije bila na prodaju. Kad je to saznala, suze su joj počele navirati kao slapovi. Prodavač im je ispričao da je ta lutka pripadala njegovom ocu koji je umro, neobjašnjivom smrću, te da su tu lutku pronašli kraj njega. Anette se nije obazirala na tu priču. Nije htjela niti jednu drugu lutku, osim te. Dok su roditelji razgovarali sa prodavačem, Anette je hipnotizirano gledala te crne oči lutke. Postala je opsjednuta njome. Morala ju je imati.
Sutradan se opet vratila u taj mračan dućan i ukrala svoju crnooku lutku. Nakon nekoliko dana roditelji su otkrili čudno ponašanje male Anette. Prestala je uzimati hranu, tresla se. Liječnici su posumnjali na anoreksiju ili slične bolesti, ali nisu mogli pronaći nikakve znakove bolesti. Postajalo je sve gore i gore. Tjedan dana kasnije, počela je izgovarati čudne stihove na jeziku koji nisu razumjeli. Pošto nisu bili vjernici, nisu se mogli obratiti crkvi. Mislili su da je za sve kriva lutka, i pokušavali su je se riješiti. No, Anette je postajala sve agresivnija. Nije puštala lutku iz ruku. Počela je noktima ispisivati riječi po zidovima. Ta mala soba, puna radosti i lutaka postala je soba đavolje djelatnosti.
Roditelji to više nisu mogli izdržati, pa su pomišljali na ubojstvo male djevojčice.
Kad su saznali da u obližnjoj šumi živi stara vještica, koja se bavi urocima, pomislili su da postoji traćak nade za Anette. Vještica je živjela u staroj drvenoj kolibi duboko u šumi. Kad je čula za problem male djevojčice, znala je da je opsjednuta, i odlučila joj je pomoći.
Započela je sa ritualom egzorcizma male djevojčice i centra zla-lutke. Djevojčicu i lutku su svezali na stari drveni stol, koji se nalazio u središtu male kolibe. Kad se pripremala za ritual, Anette je počela izgovarati zle stihove. Pošto je za ritual potrebna tišina, zavezali su joj usta krpom, kako bi sve prošlo kako treba. Vještica započinje ritual otvaranjem magičnog kruga i izgovaranjem starih paganskih stihova. Mala koliba je postala centar borbe dobra i zla. Soba je bilo cijela zamračena, jedina svijetlost koja je dopirala, bila je svijetlost tinjajućih svijeća.
Crni oblaci prekrili su sijajnu mjesečinu. Munje su sjevale, parajući crnu noć. Život kao da je bio ugašen. Vječna tišina...
Tijek rituala je prekinut. Moć lutke je sve više rasla te prekidala ritual. Vještica se pokušavala riješiti lutke, na način uboda Athamom, obrednim nožem, ali nije imalo nikakvog efekta, nož se na dodiru sa lutkom slomio. Pokušala ju je zapaliti, no vatra nije imala nikakav utjecaj na lutku. Vatra sa lutke se odbila na vješticu koja se nakon toga zapalila i pretvorila u pepeo.
Anette, kao da je crpila snagu iz lutke, strgala konop kojim je bila vezana, te pobijegla u šumu. Roditelji se od šoka nisu mogli maknuti.
Kad su došli k sebi, krenuli su za njom. Sustigli su je kod potoka i pomno pratili. Sjela je u potok i započela ritual oslobođenja od vještičinih djela. Otac to više nije mogao gledati, niti izdržati. Kao da je probudio zvjer u sebi, uzeo je obližnji kamen i udario djevojčicu po glavi. Potok se pretvorio u krv. Kad je ona umrla, lutka se sama zapalila i stvorila krug vatre oko roditelja koji nisu mogli pobijeći iz tog kruga smrti. Krug se sve više smanjivao. Majka je dotrčala do male Anette i zagrlila je. No Anette se „probudila“ iz mrtvih i ubila svoju majku. Mala djevojčica pogledala je oca ravno u oči. Otac je osjetio okus krvi u ustima. Počeo je krvariti iz usta i očiju i pao na zemlju. Mala Anette je gledala kako joj otac krvari i umire. Vatra se ugasila, a lutka i mala Anette nikad nisu pronađeni. Neki ljudi tvrde da svake godina na taj dan, krv poteče tim potokom, a mala Anette sa lutkom sjedi u potoku krvi i plače.